Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine remizirala je protiv Kanade rezultatom 1:1 u prvom kolu Svjetskog prvenstva 2026. godine, a utakmica u Torontu ostat će posebno upamćena zbog Jove Lukića.
Dvadesetsedmogodišnji napadač postao je prvi fudbaler koji je postigao gol za Bosnu i Hercegovinu na Mundijalu 2026. godine. U 21. minuti susreta Lukić je zatresao mrežu domaće selekcije i donio Zmajevima vodstvo, čime je svoje ime upisao u historiju bh. reprezentacije.
Njegov put do najveće svjetske scene bio je dug i ispunjen radom. Lukić je rođen u Šapcu, porijeklom je iz Modriče, a prve nogometne korake napravio je u omladinskim kategorijama Alfe iz Modriče.
Seniorsku karijeru gradio je kroz Slogu Doboj, Krupu i Zvijezdu Gradačac, a najveću afirmaciju stekao je u dresu banjalučkog Borca. Za Borac je tokom četiri godine odigrao 135 utakmica, postigao 38 golova i osvojio dvije titule prvaka Bosne i Hercegovine.
Nakon toga karijeru je nastavio u Rumuniji, gdje je nastupao za Universitatea Craiovu, a pravi procvat doživio je u dresu Universitateae Cluj. U sezoni 2025/26. bio je najbolji strijelac rumunskog prvenstva sa 18 pogodaka u 32 utakmice, dok je u svim takmičenjima ukupno postigao 20 golova uz tri asistencije.
Njegove partije donijele su mu veliko priznanje, a Lukić je proglašen i jednim od najboljih igrača rumunske lige.
Visok gotovo dva metra, snažan u duelima i dominantan u igri glavom, Lukić predstavlja tip napadača koji je dugo nedostajao reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Njegova fizička snaga, osjećaj za prostor i mirnoća pred golom došli su do izražaja upravo na najvećoj mogućoj sceni.
Posebnu simboliku njegovoj priči daje činjenica da dolazi iz sportske porodice. Njegov otac Mitar Lukić ostavio je dubok trag u FK Sloboda Tuzla.
Mitar Lukić bio je jedan od važnijih igrača tuzlanskog kluba tokom osamdesetih godina. Za Slobodu je odigrao oko 150 utakmica u tadašnjoj Prvoj ligi Jugoslavije i postigao 28 pogodaka. Nakon toga ostvario je i međunarodni angažman u turskom Trabzonsporu, gdje je upisao 34 nastupa i šest golova, prije povratka na Tušanj.
Po završetku igračke karijere radio je i kao trener, ostavljajući trag u više bh. klubova.
Jovo Lukić je nakon svog debija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine govorio o želji da što prije postigne prvi pogodak u dresu Zmajeva.
„Velika je čast i zadovoljstvo igrati za svoju državu. Nema boljeg osjećaja. Jedva čekam da zabijem prvi gol za reprezentaciju i nadam se da će doći uskoro“, poručio je tada.
Ta želja ispunila mu se na najvećoj mogućoj pozornici – na Svjetskom prvenstvu.
Pogodak protiv Kanade nije donio pobjedu Bosni i Hercegovini, ali je donio historijski trenutak i otvorio novo poglavlje u karijeri Jove Lukića, napadača koji je svojim golom zauvijek ostao upisan u priču bh. reprezentacije.
Fokusbh.info
